RAHAT ĆOŠE

blog by Irham Fejzić


26.12.2018.

...

Vrijeme je tako za naložiti vatru u šporetu i vazdan kuhati čaj od svježe ubranog šipka. U rernu ubaciti desetak neoguljenih krompira, dvaput prevrnuti, skinuti one njihove tanahne ćefine i tako vrele dobro ih pokajmačiti. Do akšama slušati pucketanje plamena, dobovanje tahte po tavanu i plač ovaca izgubljenih u daljini. Ne upaliti fenjer, rahatluk ne bihuzuriti. Beli čeifiti, pa, ni da se sjetiš kada, u san se pretvoriti. Billahi, ima jedno takvo mjesto, a veli srce da zna i s kim...

26.03.2014.

Da li si mujezin ili džamijski tonac?

Mujezin je osoba koja u džamijama zove vjernike na molitvu ezanom. Mujezin je biran u tu službu zbog svog karaktera, glasa i vještina. To je, prema hadisima Muhammeda s.a.v.s. aktivnost za koji se ne smije uzimati plata, ali je posebna nagrada na Sudnjem danu pripremljena za skupinu mujezina. Čovječanstvo s vremenom postaje žrtva tehnologije, a egzistencija iste prisutna je i u molitvenim prostorima muslimana. To je doista lijepo, jer ezan dopire dalje i širi se poruka islama, ali se nemarom ljudi i nagovorom šejtana ovdje potkrada jedna ogromna i nezanemariva greška. Pozivanje na namaz ezanima snimljenim na nosačima zvuka neoprostiv je i nesvrsishodan put kojim ezan gubi svoju izvornu ljepotu, a mujezin njemu obećanu nagradu. Nema tog mladog glasa sa CD-a ljepšeg od glasa starca iz prvog safa. Nema nikakvu vrijednost ezan mujezina iz Poslanikove s.a.v.s. džamije puštan sa munara džamija u Bosni. Nije u tome hair! Zar ćemo dopustiti da mujezini postanu obični majstori tona? Zar da umjesto ezana na jeziku držimo daljinski upravljač u rukama? Mogli smo tako podesiti i automatsko puštanje ezana. Uskoro već ne bismo morali ni iči u džamiju. Nije u tome hair, a Allah s.w.t. najbolje zna.

08.03.2014.

RAČUNARDŽIJE

Imam dvadeset i šest godina i skoro osamnaest godina, što bi značilo od moje osme godine, istražujem u oblasti informacionih tehnologija, hardwarea i softwarea. Koliko jedno dijete od osam godina može napraviti prilično je lahko odgovoriti. Samouko i u neznanju stranog jezika ne može skoro ništa. Medjutim, moji prvi koraci na računaru bili su put kvarenja ispravnog u želji da naučim kako popraviti. Pokvariti naravno nije teško, međutim popraviti... Kada bi snimali igrani film o servisiranju računara, percepcija večine jeste da bi to bio horor. Umjesto muzike u filmu, tišinu bi prekidalo glasno zujanje hladnjaka, pokretanje tvrdog diska bila bi neka vrsta zemljotresa, a soba u kojoj bi svi ginuli zvala bi se Error 911 i bez sumnje bila bi plave boje. Često u životu čujem frazu „nema mu spasa“. Kada upitam o čemu se radi, pronađem problem sa apsolutno trivijalnim rješenjem. Mislim da je fraza trebala glasiti „lijen sam da razmišljam“ ili „ko će to čitati“. Ovdje u kući, u mom selu, u pola rodbine, u kući moje punice (baš volim spominjati punicu) i u širem mom društvu, izuzev par momaka s kojima se na tu temu nasmijem, vlada mišljenje o mojim visokim tehnološkim pogledima i percepcija da znam više. Ovo naravno nije suprotno istini, ali je plod osamnaestogodišnjeg čačkanja i samoučenja, plod je želje i volje i nikako nije plod neke specijalne nadarenosti, osim, moguće je, sposobnosti ispravnog zaključivanja. Cilj mi je ovdje servirati određenu poruku, kako bi je većina uzela za pouku, te u kontekstu toga i u želji da ljudima olakšam, dajem moju percepciju informatike. Računardžija (titula mora ličiti kamiondžiji jer se smatra teškom) jeste osoba koja ima strpljenje, zna čitati, poznaje osnove stranog jezika ili se dobro snalazi sa Google Prevoditeljom. Uz ovu osobinu preporučivo je imati i sposobnost logičnog zaključivanja. Računardžija mora imati strpljenje samo zato jer mora dugo sjediti ispred računara. Potrebno je da zna čitati i da poznaje jedan strani jezik, jer u uputstvu koje se zove „info dokument“ sve piše i potrebno je pročitati. Sposobnost logičnog zaključivanja računardžija mora posjedovti da ne bi morao raditi dupli posao, jer ako pritisne „Yes“ na mjestu gdje je trebao pritisnuti „No“, računar će se automatski vratiti na isti korak i morati će pritisnuti tipku više. Ja volim posao računardžije, ali mi je cilj ljudima ukazati na bespotrebni strah. Možda ovim tekstom sebi i drugima umanjujem posao, ali za cilj imam uputu neupućenih na potrebu čitanja. Iz ličnog primjera znam da „kada potrefi“ sa lahkoćom za dva sata mogu zaraditi jedn prosječnu dnevnicu udobno zaposlene osobe, koja za istu radi osam sati. E da, računardžija također mora posjedovati i sposobnost kreativnog razmišljanja, jer nije lijepo imati novac, a ne znati ga utrošiti. Temperatura novaca nije bitna, jer mušterija je uvijek vruća. Zapamtite, potrebno je čitati i ne biti magnet za ublehu "to je podešavanje, ne diraj to". Ostalo je uglavnom opcija "Next".


Stariji postovi

BROJAČ POSJETA
38691

Neka je mir Božiji na sve nas u potrazi za rahatlukom. Amin!