RAHAT ĆOŠE

Poveden željom za prenošenjem mirisa minulih i trenutnih razmišljanja,  potruditi ću se opisati nekolicinu situacija koje su me udaljile od ostatka svijeta i njemu približile, te ujedno prekunule bespotrebno lutanje i dovele u zagrljaj pobjede.

Neka se moja priča, po mojoj težnji, zove pobjeda, mada konačan izhod poznaje jedino Svevišnji.

Ponekad pronađem, a ne bih trebao, gdje kružim prstima po tuđim predrasudama, a ustvari to je samo krug njihove zaostalosti, do kojeg se ni greškom ne bih trebao saginjati, jer mogu poget ostati, a ne ovako kako sad  visoko iznad njih gdje hodim.

Sa zebnjom na rukama,

jer nema tvojih da ih griju.

Sa tugom na usnama,

jer nema tebe da se smiju.

I puti kad ostanu goli

i snovi propadnu doli,

kad ključi ne nađu vrata,

letjet će pomisli jata.

Sa daškom nade u duši,

kad noć pod zapad se sruši

i sunce s jutrom pomoli,

neko će tajno da voli.