RAHAT ĆOŠE

blog by Irham Fejzić


03.03.2014.

Ilidza - Beograd (via Pale)

Gospodjica Svetlana Velickovic, mnogima poznatija kao Ceca, svoju umjetnicku karijeru zapocinje 1988. godine izdavanjem albuma prvjenca „Cvetak zanovetak“. Njen prvi javni nastup ispracen je dugim aplauzom publike na Ilidzanskom festivalu. Ubrzo je kompletna Jugoslavija medijsku i dijalosku paznju usredotocila na novu zvijezdu sa unaprijed zagaranotvanom uspjesnom karijerom. Prodjose od tada cetiri godine i zapocese nemili dogadjaji 1992 – 1995. Gospodjica Velickovic u tom periodu postaje Svetlana, odnosno svjetlo Srpskih vojnih snaga, snaga koje su krive za smrt i nestanke mnogih Bosnjaka, od kojih su neki onomad vjerovatno bili na Ilidzanskom festivalu i uz osmijeh Svetlani davali aplauz. Svoju karijeru na koncu rata Svetlana krunise prezimenom Raznjatovic i tako kao pecat za ovjeru postaje ne samo Srpska, nego i apsolutno cetnicka pjevacica i supruga kriminalca, mucitelja i zlocinca Raznjatovic Arkana. Danas, devetnaest godina poslije, gospodja Raznjatovic ne mijenja svoje iskaze, ne koriguje svoje stavove i ista je ona cetnicka pjevacica iz vremena rata u Bosni i Hercegovini. S druge strane, pomalo je povucena; vjerovatno u teznji neodavanja lokacija tajnih susreta sa gospodinom X, vjerovatno pomenutim dirigentom gnusnih zlocina nad Bosnjacima. Ali to ne predstavlja smetnju njenoj popularnosti. Koliko god se „osvijesteni“ Srbi ustrucavali, njene pjesme ce i dalje plijeniti paznju i „zavredjivati“ podjele na on-line profilima i slusanja od strane mnogostva Bosnjaka, vrlo je moguce uz paralelan zagovor islamskih principa i Bosnjackog ponosa. Bosnjacima u torbu moze mnogo stati. Ja takve samo pozdravim; kazem „Cao baby!“. Vrijeme njihovog zadrzavanja u mojim prijateljima jednako je kolicniku pixelne udaljenosti strelice misha od linka „unfrend“ i brzine pomjeranja ruke. Obezvredjuju mi logiku. Neka pjevaju negdje drugo.

03.04.2013.

O PROPUŠTENIM NAMAZIMA

Namaz je obavezna šansa za sticanjem pozitivnih poena. Namaz je dug čovjeka prema njegovom Gospodaru, kojim čovjek sebi obezbjeđuje nafaku za danas i put usmjerenja po proživljenju. Ukoliko čovjek nije iskoristio priliku i zaradio pozitivne poene pravovremenim obavljanjem namaza, to ne znači da sa njega spada DUG koji mora vratiti Gospodaru. Ukoliko su kreditna sredstva podignuta, a investicija propala, dug kreditnog zaduženika SE NE PONIŠTAVA. Na osnovu toga logično je da pravovremeno klanjanje namaza ne može biti zamjenjeno naklanjavanjem u smislu zarade dobrih dijela, isto koliko je logično i to da namaz koji propustimo MORAMO NAKLANJATI. Mišljenja koja se protive ovome nisu pravilno obrazloženje i uputa.

14.06.2012.

JA O MENI...

Upućujem pozdrav mira prijateljima čija lica nisam sretao, a sretnim su me činile njihove ispisane riječi. Upućujem osmijeh i osjećanje uzbuđenja jer tako dugo nisam pisao. Poseban je osjećaj bila inspiracija koju sam primao u trenucima pisanja tekstova objavljenih na ovom blogu. Jedno posebno vrijeme i neki drugi, prošli ja.
Oprostite mi ako će ovo zvučati kao mala ispovijest, možda jedno moje trenutno stanje, jer vas nisam navikao na tužne teme. Ustvari neka bude samo kratak osvrt na godinu ili malo veči vremenski period koji je učinio da onaj stari ja budem ovo što danas u meni živi.
Pokušavao sam niz puta pisati o mojoj situaciji, ali s obzirom da je period razvoja tako dug, a ja tako sitničav, nisam uspio pronači prave riječi u pravom trenutku. Zato ću danas biti kratak i određen.
Obolio sam od karcinoma. Sestra je oboljela od druge teške bolesti. Preselila nam je mama. I sve ovo dogodilo se u periodu od februara do septembra 2011 godine. Sedam mjeseci.
Moji najteži trenuci u životu bili su sati sestrine prve operacije. Moguće je da čovjek voli drugu osobu više nego sebe. Ovaj osjećaj upoznao sam brojeći dane februara, poželio sam da Gospodar olakša njen hala i dio istog prenese na mene.
Jedna kapljica krvi učinila je alarmantnom situaciju dugog nočnog kašljanja i bila je razlogom mog prvog odlaska u bolnicu. I onda je dijagnosticiran karcinom. Danas borba još uvijek traje i reči ću vam par ključnih stvari. Ali neka, poslije.
Moguće da je mama dovila da Gospodar olakša nama i da sav hal pređe na nju. Allah joj se smilovao, pokazala je ogromnu hrabrost i zahvalnost Njemu. Svjesno je razgovarala o preselenju, ponosna na evlade i muža. Naučila me da budem čovjek, da svi smo korak od vječnosti koju sami sebi pripremamo. Imala je tek četrdeset i sedam godina. Gospodar nagrađuje vječnom milošću bogobojazne. Amin za nju pred kapiju milosti Božije.
Ne znam, ne mogu nikako početi, nemam mjeru, ne umijem sastaviti koncept, neće me rečenica kojom bih ispisao priču, ali ću pokušati. Učiniti ću nešto drugo. Ispisati ću moje vodilje, motivacione crtice, zaključke. Primjenimo ih. Uvijek ih koristimo.
Ukoliko sam griješnik, a moje grijehe, čiji broj i veličinu poznaje samo Gospodar, činio sam svjesno, onda mora postojati način da očistim dušu na ovom svijetu. S obzirom da su grijesi veliki, težak je i put oprosta. Iz tog razloga Gospodar je odabrao način uzimanja najmilijih i iskušenja zdravljem. Ukoliko budem hrabar i ne posustanem pred nemilim slijedom događaja, Božijom odredbom biti će mi oprošteni grijesi. Iskušenje je dokaz i da čovjek nije zaboravljen.
Ljudi će ili sažaljevati moje stanje ili će se ponositi mojom hrabrošću. S obzirom da ovo zavisi od mene, pokušati ću pridobiti što više pristalica druge skupine. Omalovažavati ću osnovni cilj teške bolesti riječima da mi ne može ništa i boriti ću se protiv iste zdravim načinima i šalom. Pisati ću stihove, izmišljati viceve, činiti sve kako bih pojačao pozitivnost okružujuće atmosfere. Ovo će zasigurno pomoći.
Pružiti ću osmijeh svim bolesnima i ličnim primjerom pokazati im da postoji izlaz i lijek za najtežu bolest. Osmijeh, vedrina, htijenje, ponajmanje, ali obavezno i terapija.
I bitan je faktor okruženje. Bitno je imati oca Esada, hrabrog lava koji jednom rukom kuha ramazanski iftar, drugom drži telefon pozivajući abdomenalnu kliniku u Sarajevu gdje leži njegova kćerka Amina, misleći na sina u Zeničkoj Onkologiji i planirajući posjetu suprugi u Sarajevskom centru za transplataciju jetre. Bitno je imati djevojku Selmu koja propušta ispit i dolazeći vozom u bolničku sobu donosi crvenu ružu na deseti mjesec druge godine ašikovanja, bitno je imati Selmu koja kaže da... MA BITNA JE POZITIVA!
Prijatelju, ukoliko ti kao iskušenje dođe teško izlječiva bolest, znaj da si je pobjedio ako shvatiš pojam Božije milosti i kažeš da nije bolest ta koja uzima, nego je Gospodar taj koji oprašta.
Prijatelju, ukoliko te Gospodar iskuša i odvede ti najbliže, zamoli Ga da oni budu ti koji će na vratima Dženneta nama koji dolazimo poslije njih izgovoriti dobrodošlicu i počastiti nas plodovima ovom svijetu neznanim.
I zbog snage za mojim „Hvala!“ beskrajna Mu moja hvala. I što je pružio izlaz pred bedemima teških halova, beskrajna Mu zahvala. I na hrabrosti i na iskustvima i što kada daje olakša i kao vjetrom bol što sapire i na hrabrosti i upornosti i na meni i na stanju, samo Njemu zahvala pripada, Allahu Gospodaru svjetova.
Baš zbog navedenog me niste čitali, baš navedeno me promjenilo.
Pisati ću ako snaga ne utihne, ako nadagnuće provrije...

Noviji postovi | Stariji postovi

BROJAČ POSJETA
33307

Neka je mir Božiji na sve nas u potrazi za rahatlukom. Amin!